{"id":33,"date":"2010-09-14T23:27:34","date_gmt":"2010-09-14T23:27:34","guid":{"rendered":"http:\/\/naklada-benedikta.hr\/?post_type=product&p=33"},"modified":"2025-04-11T09:30:26","modified_gmt":"2025-04-11T08:30:26","slug":"katolici-probudite-se","status":"publish","type":"product","link":"https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/product\/katolici-probudite-se\/","title":{"rendered":"Katolici, probudite se!"},"content":{"rendered":"

Autor: Marino Restrepo<\/strong>
\nOpseg: 270 stranica<\/strong>
\nFormat: 13,5 x 20 cm<\/strong>
\nUvez: meki<\/strong><\/p>\n

Recenzija knjige “Katolici, probudite se” – Katolik.hr
\nMoram priznati kada je Hrvatska prije par godina upoznala misionara laika, Kolumbijca Marina Restrepa, bio sam ve\u0107 malo zasi\u0107en kvantitetom osoba koje u Hrvatskoj dr\u017ee duhovne obnove, doma\u0107e ili strane. Jo\u0161 ako su bili karizmatici, ili netko poput Restrepa s privatnim objavama \u2013 to gore. Tako sam i njegovu prvu knjigu i svjedo\u010danstvo \u201eIz tame u svjetlost\u201c pro\u010ditao letimice, i valjda iz 3 \u010ditanja, dok nisam dobio ukupnu sliku. Nije me impresioniralo ni odu\u0161evljenje pojedinaca koji su bili na samim duhovnim obnovama, i koje su mi ga poku\u0161ali prenijeti.<\/p>\n

No, potom potom sam na jednom blogu pro\u010ditao recenziju Restrepove sljede\u0107e knjige1, gdje se sasvim jasno i tradicionalno odre\u0111uje prema protestantizmu kao krivovjerju, \u0161to je danas ve\u0107 rijetkost, a tre\u0107a knjiga me bez vanjskog posrednika sama zaintrigirala naslovom \u2013 \u201eKatolici, probudite se!\u201c.
\nIzazovno i provokativno, nema \u0161to, jer takav naslov sigurno ne sugerira jutarnje fizi\u010dko bu\u0111enje, ve\u0107 naslu\u0107uje da cilja na ono autoobra\u0107eni\u010dko i reevangelizacijsko bu\u0111enje koje je potrebno katolicima. Dodatno me zaintrigralo \u0161to sam primijetio da je izdava\u010d mlada i mala nakladni\u010dka ku\u0107a imena Benedikta, i koja izdaje samo duhovna i politi\u010dka triler izdanja, te kojima o\u010dito lukrativnost nije prvi i posljednji cilj, ve\u0107 reevangelizacija Crkve i pove\u0107anje osjetljivosti savjesti hrvatskog dru\u0161tva kao takvog. Ve\u0107 mi je njihova prva knjiga o masonima skrenula pa\u017enju na to, jer je ovaj puta to bilo u\u010dinjeno nekako nepresenzacionalno a sa dovoljno dozom drame, i uz prezentere koji svojim dru\u0161tvenim anga\u017emanom tako\u0111er zaustavljaju pa\u017enju.2<\/p>\n

Moram priznati da sam samu temu masonstva do sada podsvjesno izbjegavao, jer su mi teorije urote i zavjere prili\u010dno zamorne. Izbjegao sam tako i knjigu ina\u010de cijenjenog katoli\u010dkog apologeta Johna Salze \u201eMasonstvo bez maske\u201c.3 Mislim da je tome neinteresu sada do\u0161ao kraj, upravo preko knjige koja se neizravno bavi sa njima, a to je \u201eKatolici, probudite se!\u201c, jer \u010dlan sam Crkve. A Crkva ako se i ne \u017eeli baviti masonima, mora se baviti jer se oni ne prestaju baviti Crkvom i ugro\u017eavati je. Nikakvo \u010dudo, da je o njima stoga do II. vatikanskog koncila izdano najvi\u0161e papinskih pisama i opomena na ugrozu koja od njih prijeti. To je samo jedna od stvari na koje nam pisac ozbiljno i neumorno skre\u0107e pa\u017enju tijekom cijele knjige jer Crkvi prijete i prave konkretnu \u0161tetu snage i izvan i unutar Crkve. Pisac pri tome poziva na posvema\u0161nju ozbiljnost, jer svako odnemarivanje upozorenja na \u0161tetu iznutra, nije ni\u0161ta manje od guranja glave u pijesak ili neki oblik crkvene infantilnosti.<\/p>\n

Dajmo za po\u010detak kroz po\u010detnu ocjenu neki zajedni\u010dki nazivnik knjizi \u201eKatolici, probudite se!\u201c. \u0160to se mene ti\u010de knjiga je u najklasi\u010dnijem \u017eargonskom smislu rije\u010di \u2013 \u201ebomba\u201c. Ako vam je i ta ekspresija ve\u0107 prili\u010dno otrcana, bez ikakva srama od eventualne prozivke za pretjerivanje ili neumjerenost u terminologiji, lako bih osobno knjigu nazvao ne samo \u201ebombom\u201c, ve\u0107 \u201etektonskim poreme\u0107ajem\u201c. Mo\u017eda postoji, ali ja kao kr\u0161\u0107ano – knji\u0161ki moljac do sada nisam ni susreo ni pro\u010ditao knjigu koja s toliko drame, zanosa, a posebno samokriti\u010dnosti govori o katoli\u010dkoj stvarnosti. Svaki je kr\u0161tenik katolik, kako znamo iz kateheze, u Isusu Kristu i s njime tako\u0111er kao i Krist pomazan za sve\u0107enika, proroka i kralja. Restrepo se u ovoj knjizi nesumnjivo latio od te tri, najvi\u0161e proro\u010dke uloge i to doslovno (kako bi i trebalo\u2026). Latio se je na biblijski na\u010din. Kakav je to? To je ono kad se ide dr\u017eavnim i vjerskim poglavarima ‘trubiti’ pod nos \u0161to s njihovom upravom ne valja jer ono nadahnu\u0107e \u0161to pogoni proroka pri tom djelu, ja\u010de je od njega samog. Takva osoba ide jer se toliko sljubila s Bogom, izgubila svaki strah, i ne boji se i to malo \u0161to ‘ima’ izgubiti samo da izrekne istinu. Restrepo kao prorok ne obra\u0107a se samo ‘rukovodiocima’ ve\u0107 i svemu puku ne bi li ga nagovorio na obra\u0107enje poput Ivana Krstitelja. O\u0161tar kao bi\u010d i paralelno nje\u017ean kao majka.<\/p>\n

Restrepo dakle koristi ‘old school’ prorokovanje koje je dakako u na\u0161e modrno vrijeme ‘out’ ne samo u svijetu, nego jo\u0161 gore i u Crkvi.4 Proroci tjeraju svoje i gube u svom okru\u017eenju naj\u010de\u0161\u0107e sve \u2013 \u010dast, ugled, pozicije, imovinu a neki i \u017eivote. Ne znam kuda \u0107e to sve Restrepa odvesti, no ja sam mu zahvalan za knjigu. Navest \u0107u za ilustrativnost i za po\u010detak samo dvije izjave koje se nalaze na ve\u0107 poodmaklom dijelu knjige: \u201eOvo je najslabije duhovno razdoblje u povijesti Katoli\u010dke Crkve!\u201c. \u201ePostali smo gori od pogana!\u201c. Ako po ovom sadr\u017eaju ili uskli\u010dnicima zaklju\u010dujete da je Restrepo samo netko tko se ‘pjeni’, ili \u010dak neotesanac, moram vas odmah razuvjeriti. Uop\u0107e ne. Dok \u010ditate, kao da sjedite u ugodnom dru\u0161tvu i vodite dubok i dramati\u010dan vjerski razgovor, premda osobu poznajete pola sata imate osje\u0107aj ugode kao da se poznajete godinama i savr\u0161eno razumijete. E takav je Restrepo. Pa ipak, budu\u0107i da se Restrepo ne ugiba izre\u0107i sve, ba\u0161 sve, i prozvati i pozvati na odgovornost one koji su u Crkvi podbacili, bilo laike, bilo klerike, i nisu bili odgovorni, a takav je govor najmanje popularan, nimalo ne \u010dudi da sam autor tijekom cijele knjige daje barem 10 izjava o toj svijesti da knjiga ne\u0107e omiljeti mnogima, naro\u010dito onima koji\u00c2\u00c2 ne dopu\u0161taju nikakvu kritiku njihova \u017eivota ili rada, pa bilo to i preko crkvene prizme. Navedimo nekolicinu:<\/p>\n

\u201eMo\u017eda se ovo vi\u0111enje vremena i stanja Crkve ne\u0107e svidjeti onima koji su uronjeni u utrobu svijeta, i imat \u0107e smisla samo onima koji doista prate znakove vremena.\u201c (str. 66)<\/p>\n

\u201eKada je \u010dovjek toliko duboko potonuo u stanje tjelesnosti i du\u0161a mu je tako slaba da se mo\u017ee ni pojmiti ovaj duhovni govor, njemu \u0107e smetati i uznemirit ga ili uvrijediti ovaj na\u010din promi\u0161ljanja o pravim odgovornostima na\u0161eg \u017eivota pred Bogom.\u201c (str. 81)<\/p>\n

\u201eSvatko tko opomene takvu osobu koja je upala u duboko blato oholosti vjerojatno \u0107e biti \u017eestoko napadnut, \u0161to je prvi znak da se demonska priroda ve\u0107 uselila u tu osobu, koja je neko\u0107 sveto slu\u017eila [misli se na nevjerne klerike i moderne proliberalne heterodoksne teologe, op. prir.]\u201c (str. 89)<\/p>\n

\u201ePrili\u010dan broj sve\u0107enika danas ne nadahnjuje mlade jer nedostaje misti\u010dnosti, po\u0161tovanja, obzira prema svetoj Predaji. Znam da zbog ove izjave ne\u0107u postati popularan, ali ovdje nije rije\u010d o meni, ve\u0107 o razotkrivanju onoga \u0161to je pogre\u0161no.\u201c (str. 168)<\/p>\n

\u201eTo \u0107e mo\u017eda zvu\u010dati agresivno onima koji u\u017eivaju u zemaljskoj teologiji, modernoj teologiji, koja govori o miru i o tome kako biti jedno s cijelom zemaljskom kuglom. Tko to ne bi volio? Problem s tom teologijom jest u tome da \u0107e se njezino vi\u0111enje posti\u0107i u Svetom Gradu Jeruzalemu, onome na Nebu, a ne na ovoj zemlji. \u201c (str. 174)<\/p>\n

\u201eMnogi \u0107e se sablazniti \u010ditaju\u0107i ove rije\u010di, osobito oni koji su zadovoljni na\u010dinom na koji \u017eive svoju vjeru, oni koji su dizajnirali vlastito katoli\u010danstvo.\u201c (str. 225)<\/p>\n

\u201eZnam da nije politi\u010dki ispravno izre\u0107i te istine, ali ne dao Bog da se na bilo koji na\u010din podredim ikakvom mjerilu ljudskog obzira, jer bih time ugrozio svoj strah Bo\u017eji i poslanje da razotkrivam i objavljujem ono \u0161to mi je Bog otkrio.\u201c (str. 227)<\/p>\n

Ba\u0161 dobro da kod posljednje izjave zavr\u0161avamo time gdje Restrepo tvrdi \u201eda mu je Bog (ne\u0161to) otkrio\u201c, a time se bavi i njegova prva knjiga povijesti njegova obra\u0107enja \u201eIz tame u svjetlost\u201c kao i sav njegov misonarski apostolat. Dok govori o nekim lo\u0161im stranama katoli\u010dkih karizmatika (dakle nekim!), dobro je znati da Restrepo od svog mjesnog ordinarija ima podr\u0161ku za svoj apostolat. Osobno ne vjerujem da netko mo\u017ee kritizirati katoli\u010dke karizmatike a da se sam ne rukovodi istim principima podlaganja duhovnom autoritetu kakav predla\u017ee za druge:<\/p>\n

\u201eUzeti tu slobodu i djelovati po \u201edarovima Duha Svetoga\u201c bez strogog duhovnog vodstva Crkve prava je tragedija. Ni vodstvo samo jednog sve\u0107enika nije uvijek dovoljno, jer danas moramo jako paziti da tra\u017eimo duhovno vodstvo samo od onih koji ostaju poslu\u0161ni Svetoj Stolici i Svetome Ocu.\u201c (str. 144)<\/p>\n

Dakle, Restrepo u knjizi nudi politi\u010dki nekorektno \u0161tivo, ali evan\u0111eoski ipak pravedno. Bez gla\u0111enja u\u0161iju, kakva je i sama ponuda Evan\u0111elja \u2013 uzmi sve \u0161to se u njemu tra\u017ei ili ni\u0161ta. Evo Marinovog opisa tog stanja:<\/p>\n

\u201eLjudi \u010duju pravo Evan\u0111elje, kakvo ono jest, i zavijaju kao vukovi, kora\u010daju amo \u2013 tamo i pu\u0161u, nemirni i zbunjeni. \u010cista istina je kao sol na rani.\u201c (str. 255)<\/p>\n

Ovo me podsje\u0107a na jednu drugu knjigu, i njena autora Karla Keatinga, ameri\u010dkog apologeta \u2013 \u201e\u0160to katolici doista vjeruju?\u201c gdje predla\u017ee za pobolj\u0161anje propovijedi na\u0161ih sve\u0107enika bavljenje apologetskim temama, tj. jednom vrstom vojevanja oko istine:<\/p>\n

\u201eOno \u0161to vjernici u crkvenim klupama \u017eele \u010duti jest bit i drama. Ovo dvoje ide ruku pod ruku. Kad ka\u017eem drama, ne mislim na teatralnost. (…)\u00c2\u00c2 \u201eNaposlijetku, koliko me\u0111u nama ima onih koju su, slu\u0161aju\u0107i godinama takve sentimentalne propovijedi (po mjeri svjetovnog mentaliteta ‘linije manjeg otpora’ op.a.), povukli za rukav svoga \u017eupnika i kazali mu kako je vrijeme da \u017eupna zajednica odraste i da umjesto gutanja pobo\u017enih pri\u010dica prije\u0111e na pravi u\u017eitak upoznavanja evan\u0111eoskog Krista?\u201c<\/p>\n

Jedna od najdra\u017eih ekspesija crkvenih otaca i crkvenih nau\u010ditelja \u2013 vojuju\u0107a Crkva, svoj novi uzlet do\u017eivljava u Restrepovoj knjizi. Drago mi je da uslijed tolikih razvodnjenja vjere prvo poglavlje nosi upravo naziv \u201ePravi vjernik katoli\u010dke Crkve\u201c. \u010cujmo dakle neku po\u010detnu nakanu pisanja knjige u prvom poglavlju:<\/p>\n

\u201eDuboko sam uvjeren u to kako je danas do\u0161lo vrijeme da \u010dvrsto stisnemo oru\u017eje Evan\u0111elja koje nam je Bog dao kako bismo branili du\u0161e od te\u0161kog stanja materijalizma koji milijune ljudi odvodi u popast pred na\u0161im o\u010dima. Ono \u0161to je jo\u0161 gore jest \u010dinjenica da se to doga\u0111a dok na\u0161a mo\u0107na otajstvena oru\u017eja pokraj nas miruju. (…) \u010covjek se doista ra\u017ealosti kada \u010dita o sramotnim odlukama \u0161to su ih donijeli neki crkveni autoriteti, o tolikim zlodjelima vezanim za svetu Predaju, o neposlu\u0161nosti tolikim nalozima Svete Stolice i pape te o pogrje\u0161nom postupanju u liturgiji. Jasno se vidi kako su neki od tih crkvenih autoriteta zavedeni i kako se bez straha javno pokazuju pred cijelom Katli\u010dkom crkvom koja ima vi\u0161e od milijardu vjernika. Unato\u010d tome, vrlo se malo \u010dini da se to popravi, osim \u0161to se to kritizira ili se o tome daju razli\u010dite prosudbe, jer su takvi ljudi poznati kao \u201emoderni i liberalni teolozi\u201c. Kao da su zauzeli polo\u017eaj u Crkvi i u\u010dvrstili mjesto za sebe na gotovo jednak na\u010din na koji su aktivni relativisti, feministi i homoseksualci uspjeli posti\u0107i da ih dana\u0161nje dru\u0161tvo prihvati. U nekim krajevima, u Crkvi, nema velike razlike izme\u0111u ‘vanjskoga’ svijeta, koji \u017eivi mimo Bo\u017ejih zakona, i tih modernih katolika koji su stvorili vlastitu ‘crkvu’ \u201c (str. 12)<\/p>\n

Dakle, Restrepo se odlu\u010dio iz poglavlja u poglavlje pokazivati opasnosti koje vrebaju po vjeru i \u010dovjeka kao \u010dovjeka, trubiti na uzbunu, i ‘nova\u010diti’ vjernike za spas du\u0161a. Poglavlje 2 bilje\u017ei:<\/p>\n

\u201eDanas smo suo\u010deni s jednim jo\u0161 ve\u0107im zlom \u2013 \u010dovje\u010danstvo ne samo \u0161to je izmislilo svoje bogove, nego \u010dak koristi Isusovo ime da osnuje religijsku industriju koju prodaju diljem svijeta pod izlikom \u0161irenja radosne vijesti Evan\u0111elja. Dosita, izmislili su la\u017enog Isusa. \u201c<\/p>\n

Na \u0161to bi se ovo moglo odnositi? Prije toga mali uvod: na\u0161a Crkva doista prili\u010dno toga poduzima po pitanju branjenja prirodnog moralnog zakona u dru\u0161tvu \u2013 npr. status braka, protivljenje umjetnoj oplodnji, kontracepciji, abortusu i sli\u010dno. Me\u0111utim, nedovoljo toga se poduzima na \u010duvanju doktrinalnog pologa, naro\u010dito u obrani od agresivnog protestantizma koji od osnutka nastoji katolike izvu\u0107i iz Katoli\u010dke Crkve i unova\u010diti ih u ono \u0161to Restrepo me\u0111u ostalim kroz cijelu knjigu naziva \u201ealternativno kr\u0161\u0107anstvo\u201c ili \u201enajslabiji oblik kr\u0161\u0107anstva\u201c:<\/p>\n

\u201eOdanost svetoj Predaji jest stanje poslu\u0161nosti koje nas osloba\u0111a. Zato je Sotona usadio duha oholosti i podjele u one koi su napustili Crkvu prije 500 godina odcjepljuju\u0107i ih od svet Katoli\u010dke crkve koju je ustanovio sam Krist 1500 godina prije reformacije.\u201c (str. 18)<\/p>\n

Poglavlje 4 isti\u010de dramu neevangelizacije u kojoj tavori Crkva dana\u0161njice:<\/p>\n

\u201eOdrastao katolik koji se jo\u0161 uvijek hrani duhovnim mlijekom vodi dvostruk \u017eivot, svoj \u017eivot i \u017eivot s Bogom (…) Takav vjernik ne\u0107e biti spreman suo\u010diti se s Evan\u0111eljem u plamenu i vatri, ne\u0107e biti nikada sposoban potaknuti nikoga po ognju Duha Svetoga. Jasno se vidi koji ljudi ne primaju krutu hranu, jer je cijelo njihovo dr\u017eanje i pona\u0161anje nemo\u0107no kada se na\u0111u u muci i nevolji, op\u0107enito kada su suo\u010deni s duhovnim stvarnostima. Takav \u0107e vjernik kod nevjernika izazvati samo \u017ealjenje. Nikada ne\u0107e biti sposoban nijednu du\u0161u privesti u Bo\u017eje Kraljevstvo, bit \u0107e neostvaren vjernik. Takav \u0107e \u010dovjek vjerojatno odgurnuti ljude jo\u0161 dalje od Boga, \u0161to je opasno protusvjedo\u010danstvo vjere.\u2019\u2019<\/p>\n

Poglavlje 5 nudi misao jedne od najra\u0161irenijih katoli\u010dkih duhovnih bolesti dana\u0161njice, u teologiji poznate kao \u201ekorisni Bog\u201c:<\/p>\n

\u201e’Bog kao moj sluga’. Kada vidimo ove rije\u010di ovako napisane, te\u0161ko je povjerovati i prihvatiti da doista razmi\u0161ljamo i \u017eivimo na takav na\u010din. Vrlo je tu\u017ena istina da se ponekad, a neki od nas i uvijek, prema Bogu odnosimo kao prema sluzi.\u201c (str. 34)<\/p>\n

Nerijetko se sjetim Pavlovog: \u201eJao meni ako ne propovijedam Evan\u0111elja\u201c. Nevolja je u tome \u0161to za Evan\u0111elje ne vrijedi nikakav arheologizam \u2013 ne zastarijeva. I nama jao ako ne svjedo\u010dimo Evan\u0111elje:<\/p>\n

\u201eTko god se srami svjedo\u010diti za Bo\u017eje Kraljevstvo, njega \u0107e zanemariti an\u0111eli Bo\u017eji koji prolaze pokraj nas dok hodaju zemljom stavljaju\u0107i Bo\u017ejim ovcama znak na \u010delo. Mnogi se uznemire kada se ovo spomene, jer ne razumiju stvarnost na\u0161e duhovne borbe. Malo je njih doista svjesno koliko je stvarno ono \u0161to \u010ditaju u Evan\u0111elju i \u010duju na nedjeljnoj svetoj Misi. Mnogima se te istine doga\u0111aju u svetim knjigama, ali daleko od toga da se doga\u0111aju unutar njihovih malih srdaca. Postoji ponor izme\u0111u objavljene istine i njezina stvarnog poimanja u nutrini \u010dovjekova srca, a ovdje govorimo o nekim takozvanim vjernicima, o ljudima koji misle da doista prakticiraju vjeru zato \u0161to ispunjaju neke liturgijske zahtjeve u odre\u0111enim trenucima, ali u stvarnosti nisu usvojili nijednu od istina sadr\u017eanih u samoj ispovijesti vjere.\u201c \u2013 (str. 40)<\/p>\n

Sve \u0161to je u katoli\u010dkoj vjeri homogeno, samo je homogeno ako je cjelovito. Stoga se pitam koliko kao vjernici ra\u010dunamo na op\u0107instvo svetih slavne i trpe\u0107e Crkve, te an\u0111ela, a koliko ‘prema van’ ra\u010dunamo samo na vidljivu na\u0161u vojuju\u0107u Crkvu? Koliko je nama samima ozbiljno ono: ‘Zato molim bla\u017eenu Mariju vazda Djevicu, sve an\u0111ele i svete, i vas bra\u0107o, da se molite za me Gospodinu, Bogu na\u0161emu’. Autor doti\u010de ovu misao u 7. poglavlju:<\/p>\n

\u201eMoramo razumijeti da biti aktivan i vjeran Bogu zna\u010di biti povezan s nebeskom vojskom, s cijelim korom Bo\u017ejih an\u0111ela. Sve ono iz duhovnoga svijeta \u0161to ne mo\u017eemo vidjeti zbog toga \u0161to smo u tijelu, \u0161tite Bo\u017eji duhovi koji su na na\u0161oj strani kao dio iste vojske kojoj i mi pripadamo. Oni nadopunjuju i uravnote\u017euju sve \u0161to nama nedostaje kako bismo bili potpuno u\u010dinkoviti kada se suo\u010dimo s neprijateljem. \u201c (str. 49)<\/p>\n

Nije neobi\u010dno pomisliti \u201ekako to da je ve\u0107 21. stolje\u0107e kr\u0161\u0107anstva na djelu, a svijet ni upola nije jo\u0161 evangeliziran? Sljede\u0107a misao nam tada lako mo\u017ee biti superduhovna, ili negativno racionaliziraju\u0107a tipa: \u201epa na Bogu je da da vjeru svima kada i kako ho\u0107e\u201c. Je li to ba\u0161 tako?<\/p>\n

\u201eDakle, biti katolik zna\u010di imati duboku svijest o odgovornostima koje su nam dane sakramentom kr\u0161tenja. (…) Kada bi izabrana Bo\u017eja vojska bila potpuno svjesna snage koju joj je Bog dao po Isusu, cijelo bi \u010dovje\u010danstvo do sada ve\u0107 upoznalo Isusa i postalo katoli\u010dko.\u201c (str. 59)<\/p>\n

Idete li kada s Mise, bez nadnaravnog osje\u0107aja da ste tako\u0111er prisustvovali ne\u010dem najuzvi\u0161enijem, sakralnom, numinoznom? Ne brinite, nije to toliko \u010dudno, vjerojatno vam je osje\u0107aj vjerodostojan. Vjerojatno su vam prirodna i duhovna \u010dula sugerirala da ste sudjelovali u prakti\u010dno posve ljudskom \u010dinu jer je i pristup tom uzvi\u0161enom spomen-\u010dinu, dakle euharistiji bio takav \u2013 posve ljudski.<\/p>\n

\u201eKao katolici suo\u010deni smo s Crkvom kojoj je mnogo gdje oduzeta svijest o nadnaravnom, s klerom koji u mnogim slu\u010dajevima postupno postaje sve skepti\u010dniji glede duhovnoga svijeta i sve racionalniji, prakti\u010dno i institucionalno, do te razine da vi\u0161e sli\u010di nekom protestantskom tijelu [u smislu – ‘pabir\u010dim’ po sv. Predaji selektivnim osobnim \u010dinom \u2013 op.prir.](\u2026) Svjedoci smo da se \u010dak i u najtradicionalnijim sjemeni\u0161tima i teolo\u0161kim \u0161kolama diljem Europe i Sjeverne Amerike ozbiljno rasipa sveta Predaja i razvodnjava sveta liturgija.(\u2026) Nisu svi dijecezanski sve\u0107enici zahva\u0107eni time, a ni svi pripadnici spomenutih vjerskih redova. No, to je kao kada bismo rekli da u obitelji od desetero \u010dlanova petero ozbiljno boluje od zarazne bolesti.\u201c (str. 66)<\/p>\n

Ekumenizam Restrepo doti\u010de nekoliko puta. Evo po\u010detnog otvaranja:<\/p>\n

\u201eMogli bismo uzeti ove Papine rije\u010di za dana\u0161nji svijetu, u kojemu rije\u010d ‘ekumenski’ zvu\u010di poznato mnogim kr\u0161\u0107anima. Jer vi\u0161e se ne temeljimo na svetoj Predaji nego se trudimo slagati se jedni s drugima bez sukoba. Nije nas briga koliko se moramo odre\u0107i onoga \u0161to je sveto sve dok se uspijemo na\u0107i negdje na sredini gdje su svi sretni i sporazumjeti se oko svake razlike koja nas dijeli. To je filozofija koja teologiju zaodijeva na vrlo lukav i moderan na\u010din, bez obzira na to koliko se u tome procesu razvodnjava pravo Kristovo Evan\u0111elje. No, tako se gradi slaba Crkva. Tako se Crkvu pretvara u ‘masonski san’. Tko se mo\u017ee suprotstaviti brojnim slabi\u0107ima proizi\u0161lim iz plesa u kojemu su zagrljena razna vjerovanja, moderne ideje i prakse kr\u0161\u0107anstva, prakse \u0161to su ih ve\u0107inom osmislile mra\u010dne i prora\u010dunate sile, kao \u0161to su masoni, koji su se infiltrirali u Katoli\u010dku crkvu? O istini se ne raspravlja. Nju se samo navje\u0161\u0107uje, svjedo\u010di, uzvisuje i \u010dasti. Nju se treba postaviti kao \u010dinjenicu, a ne kao predmet rasprave. \u201c (str 68 \u2013 69)<\/p>\n

Poglavlje 13. Nosi naslov \u201e\u0110avao danas uspijeva op\u010diniti svijet\u201c. Ljep\u0161e se to danas teolo\u0161ki ka\u017ee preko nekog simptoma kao \u201ediktatura relativizma\u201c ili sli\u010dno. \u010cujmo i po\u010dujmo:<\/p>\n

\u201eSotonin duh stvara globaliziranu ljudsku rasu, koja se brine samo o ‘dobrobiti’ planeta, \u0161to vladama i ljudima na vrh popisa prioriteta stavlja ozonski omota\u010d. Na taj na\u010din nismo sposobni vidjeti ni za\u0161tititi ozonski omota\u010d srca. (…) Ali, kada bismo pogledali duboko u srce tih vlada\u00c2\u00c2 dru\u0161tava, vidjeli bismo narod koji je potpuno izgubio moral, vrijednosti i na\u010dela, narod koji se odrekao starih istina i zamijenio ih gay pokretima, feministi\u010dkim organizacijama, zakonima o abortusu, eutanaziji, istospolnim brakovima, zakonima mr\u017enje koji ograni\u010davaju propovijedanje Evan\u0111elja, pornografijom i mno\u0161tvom drugih nemoralnih \u017eivotnih pojava koje stvaraju najpovoljnije okru\u017eje \u0161to daje podstreka svakoj mogu\u0107oj fanati\u010dnoj sili da iz paklenoga mraka izbija na povr\u0161inu i progla\u0161ava \u0161to je ispravno a \u0161to krivo.\u00c2\u00c2 \u201c (str. 77 \u2013 78)<\/p>\n

Poglavlje 15 pokazuje \u201esofisticiranu teologiju\u201c \u010desto sasvim neprakti\u010dnu za vjerski \u017eivot:<\/p>\n

\u201eLako mo\u017eemo prona\u0107i neku sofisticiranu teologiju koja bi nam razumski pokazala kako biti ‘vjeran Bogu’ i kako ‘biti siguran da poznajemo Bo\u017eju volju’ u svome \u017eivotu. Previ\u0161e \u017eelimo biti kreativni i nismo zadovoljni jednostavnim odgovorima, zbog \u010dega postajemo \u017ertva svih vrsta u\u010denja i gledi\u0161ta. Mnoga od tih u\u010denja prikazuje se u okvirima same vjere, ali su previ\u0161e slo\u017eena da bi bila objektivna, prakti\u010dna i dovoljno u\u010dinkovita za primjenu u svakodnevnom \u017eivotu. To je razlog zbog kojega toliki sve\u0107enici i obrazovani laici postaju krajnje bahati i oholi te kako gube najva\u017eniju sastavnicu koja bi ih pretvorila u prave i djelotvorne Kristove vojnike, a ta sastavnica jest dar poniznosti.\u201c<\/p>\n

Danas je najpopularniji tzv. ‘korisni Bog’, – Isus koji daje zemaljske blagoslove kao zdravlje ili spas od neima\u0161tine. Takvo kr\u0161\u0107anstvo ne poznaje kri\u017ea i ne treba sakramente. Poglavlje 12.: \u201eDuhovni boj\u201c i pog. 19.: \u201e\u010cuvajmo blago istine koje nam je dano\u201c zato po nekim primjerima mo\u017eemo spojiti u jedno:<\/p>\n

\u201eOvo su vremena u kojima \u0111avolske snage izvode naj\u010darobnije predstave i upravo tada ljudi s religioznim ambicijama i duhovnom pohlepom upadaju u najve\u0107e zamke zabilje\u017eene u povijesti kr\u0161\u0107anstva. Kr\u0161\u0107anski \u0107e ma\u0111ioni\u010dari napu\u010diti arene religijskih spektakla diljem svijeta i milijuni \u0107e ljudi biti prevareni predstavom koju \u0107e \u0111avao prikazivati preko njih. \u010cudesna ozdravljenja i \u010dudesa velikih razmjera ostavit \u0107e dubok dojam na srce i o\u010di mnogih ljudi.\u201c<\/p>\n

\u201eDanas vidimo Latinsku Ameriku pod opsadom svih vrsta ‘kr\u0161\u0107anskih glasova’. Posljedica toga jest da vi\u0161e ne postoji jedan duhovni smjer. Svi ti ‘trgovci imenom Isusovim’ hvataju sve uspavane, zbunjene, otpale i mlake katolike i obra\u0107aju ih na najtu\u017eniji spektakl slavljenja i propovijedanja u ‘snazi krvi i imena Isusova’. Te sile podjele i pomutnje ulaze u tradicionalne katoli\u010dke zemlje Europe, poput Irske, \u0161panjolske i Portugala (me\u0111u ostalima). Ameri\u010dki ma\u0111ioni\u010dari, poput Benny Hinna, pune stadione i op\u010dinjuju tisu\u0107e ljudi \u010dudesnim spektaklom u kojemu stotine padaju u duhu na mahanje ruke propovjednika. Svi su ti ljudi gladni nadnaravne predstave, pla\u0107aju koliko god se od njih tra\u017ei, kupuju \u0161to god se prodaje i sudjeluju u areni koja nije nimalo druk\u010dija od dvorane nekog ma\u0111ioni\u010dara poput Davida Copperfielda. Jedina je razlika u tome \u0161to je Isusovo ime stavljeno u sredi\u0161te magijskoga \u010dina, ali su obje spomenute osobe\u00c2\u00c2 pro\u0161le obuku u istoj \u0161koli za ma\u0111ioni\u010dare. Ljudi nisu naivni, samo su praznovjerni i slabi na magiju i gatanje. Ako se magiju i gatanje nudi u ime Isusa, onda ih to \u010dini vjerski legalnim. Posebno taj Hinn pokupi informacije iz knjiga nau\u010ditelja Katoli\u010dke crkve, primjerice svetog Ivana od Kri\u017ea, svetog Franje Asi\u0161kog i drugih, i iz njihova u\u010denja pi\u0161e knjige i prikazuje ih kao nadahnu\u0107e od Boga. (op.a.: ovdje treba spomenuti da i Hrvatska ima svoje promicatelje Benny Hinna, laika Dra\u017eena Bu\u0161i\u0107a koji ga hvali na televiziji, i klerika vl\u010d. Dra\u017eena Radigovi\u0107a koji hvali i vjernicima preporu\u010da knjige Benny Hinna).\u201c (str. 74; 122)<\/p>\n

O zavodni\u010dkom ekumenizmu:<\/p>\n

\u201eKako se Neprijatelj koristi ekumenizmom? Ekumenizam bi trebao podrazumijevati to da se sjedne za okrugli stol sa svim razli\u010ditim kr\u0161\u0107anskim skupinama i razgovara za\u0161to mi jesmo i za\u0161to \u0107emo uvijek biti Majka Crkva, i za\u0161to bismo svi trebali biti u jednoj Crkvi ako doista ispovijedamo pravo kr\u0161\u0107anstvo, koje je utemeljio osobno na\u0161 Gospodin za vrijeme svoj javnog djelovanja u Judeji. Umjesto toga, \u0110avao je to izokrenuo pa \u010desto susre\u0107emo oblik ekumenizma gdje se sastajemo kako bismo slavili i propovijedali i pretvarali se da smo, kao katolici, samo jo\u0161 jedna kr\u0161\u0107anska denominacija, tvrde\u0107i da smo, ako se ovako sla\u017eemo, ve\u0107 jedno i nema nikakve potrebe slu\u0161ati ni obazirati se na svetu Predaju ni na bilo koje podru\u010dje na\u0161eg judeo-kr\u0161\u0107anskog naslje\u0111a, kao \u0161to je biti poslu\u0161an Stolici svetoga Petra u Rimu. To im uspijeva. Znam da u Ju\u017enoj Americi ima katoli\u010dkih lai\u010dkih molitvenih zajednica koje postoje ve\u0107 vi\u0161e od 25 godina i koje ve\u0107 dugo imaju svaka svoju protestantsku skupinu s kojom moli i koje zajedni\u010dki propovijedaju ‘svoja u\u010denja’. Posljedice te pojave toliko su pogubne da bi \u010dovjek najradije plakao. Stotine katolika, pripadnika tih zajednica, prihvatile su evangeli\u010dke obrede i pentekostalne kultove, a nijedan evangelik ni pentekostalac, od koji su 90 % nekad bili katolici, nije se vratio u Katoli\u010dku crkvu. Dakle, te ‘posebne ekumenske zajednice’ postale su podru\u010dje nova\u010denja i jezero pecanja onim sektama koje su u Latinskoj Americi ekstremno nasilne prema Katoli\u010dkoj Crkvi. (op.a.: To je zapravo svijetski trend. I Hrvatska ima svoje primjere\u00c2\u00c2 – Rije\u010d \u017eivota kao najve\u0107a pentekostalna zajednica, ali i sve druge tako\u0111er se sastoje od 90% biv\u0161ih katolika.)\u201c(str.123-124)<\/p>\n

O nezdravim snagama unutar Crkve:<\/p>\n

\u201eNe trebamo se bojati borbe za istinu. Na\u0161a Crkva treba prave vjernike za duhovnu borbu. Ne trebamo aktivne homoseksualce odjevene u sve\u0107eni\u010dke haljine. Oni koji odaberu Sotonu za svoga gospodara, ne mogu vr\u0161iti svetu slu\u017ebu sve\u0107enika, redovnika i posve\u0107enih laika. Trebali bismo ih razotkrivati, pozivati ih da prigrle obra\u0107enje, da zapo\u010dnu s ozdravljenjem i da prestanu tvrditi kako su dionici najsvetije du\u017enosti \u0161to je ikada dana ljudskom bi\u0107u. Katoli\u010dka crka nije poduze\u0107e ni dru\u0161tveni klub ni institucija za ljudska prava. Biti sve\u0107enik ili redovnik nije zanimanje. To je sveti poziv, izravan poziv od Boga. Svi ti ljudi koji su se ubacili u Crkvu i koji djeluju kao sve\u0107enici ili redovnici u stanju nevjere po tome \u0161to kr\u0161e svoje zavjete i sudjeluju u razvratnu \u017eivotu (poneki imaju i djecu ili su prihvatili poganske i magijske filozofije, liberalnu teologiju, ili bilo koju od brojnih hereza) moraju se obratiti ili odmah napustiti Crkvu. Ne bojmo se njihove reakcije. Oni obi\u010dno oko svojih poroka izgrade tim, sna\u017ean krug potpore, ali vjerna vojska mo\u017ee amputirati ta \u0111avolska djela i Bog \u0107e biti na njihovoj strani.\u201c (str. 127-128)<\/p>\n

Eshatolo\u0161ki govor:<\/p>\n

\u201eNije nikakvo iznena\u0111enje da su na ovome samom kraju posljednjih vremena, u kojima mi \u017eivimo, sile zla usmjerene na to da izopa\u010de \u017eivot i \u017eivljenje vjere svetih institucija, kao \u0161to je brak, te od njih \u010dine \u010distu zabavu i igra\u010dku ne\u010diste seksualnosti. To je najbr\u017ei na\u010din dovo\u0111enja ljudske rase do uni\u0161tenja. Istospolni brakovi su najkarakterisi\u010dnija grozota koju je \u0110avao izazvao, kao posljednji udarac kr\u0161\u0107anskim temeljima Bo\u017eje ljubavi me\u0111u nama(…) Brak izme\u0111u \u010dovjeka i \u017eivotinje nije toliko daleko. \u2019\u2019 (str.197)<\/p>\n

Jo\u0161 o hibridnom kr\u0161\u0107anstvu i la\u017enom ekumenizmu:<\/p>\n

\u201eSvaki put kada \u0110avao odvu\u010de katolika u jedno od hibridnih kr\u0161\u0107anstava reformacije, on oduzima jo\u0161 jednu du\u0161u koja daje zadovolj\u0161tinu, jo\u0161 jednog euharistijskog vojnika, jo\u0161 jednog pri\u010desnika. Kada bismo samo znali \u0161to to u otajstvenom smislu zna\u010di, bili bismo na oprezu dan i no\u0107 da za\u0161titimo svoju Crkvu od tih u\u017easnih zabluda. Pravi bi se ekumenizam trebao temeljiti na na\u010delu jedinstva. Mi smo jedna Crkva i to bi trebala biti svrha jedinstva. Bili smo jedno petnaest stolje\u0107a. Je li Duh Sveti, odnosno milijuni svetaca i svetih, bio u krivu sve te godine i jesu li vo\u0111e reformacije dobili objavu od Duha Svetoga da utemelje novu crkvu? To je daleko od istine. Morali bismo biti ludi da povjerujemo u to makar i na tren. Najve\u0107e \u017ealjenje Martina Lutera zbilo se u trenutku njegove smrti, kad je vidio sve milosti koje je potratio time \u0161to je odbacio autoritet Crkve i svoje zavjete \u010disto\u0107e i poslu\u0161nosti.\u201c (str 225-226)<\/p>\n

Ako \u0107emo praviti kona\u010dnu sintezu, mo\u017eemo re\u0107i da zajedni\u010dki teolo\u0161ki naglasak za cijelo djelo \u010dini zaboravljeni vojni \u017eargon, tj. pojam ‘vojuju\u0107e Crkve’ \u2013 ‘Ecclesia militans’, \u010desto u praksi namjerno zamijenjen s ‘politi\u010dki korektnim’ terminom ‘putuju\u0107a Crkva’. A i ako se koji puta i primijeni taj naziv, ide se u tuma\u010denja da se to vojevanje odnosi na vojevanje sa vlastitim nesavr\u0161enostima (i to je eufemizam za mane i grijehe), a ne recimo na vojevanje za du\u0161e (evangelizacija kao prva zada\u0107a Crkve) i vojevanje protiv Sotone koji s nama vojuje dirali mi njega ili ne. To onda naravno dobiva svoj odjek i u stvarnosti, u smislu u\u010dinkovitosti poruke spasenja. Evo nam nekoliko Marinovih ilustracija o na\u0161oj ‘vojnoj zada\u0107i’ \u0161irenja vjere:
\n,,Prikazat \u0107u ono o \u010demu sam meditirao pred na\u0161im Gospodinom Isusom, u molitvi i klanjanju pred Presvetim Sakramentom, glede katoli\u010dke vojske \u2013 vojuju\u0107e Crkve na zemlji.(\u2026 ) Govorimo, onda, o tome tko mi uistinu jesmo. MI SMO BO\u017dJA BOJSKA. Jedan Bog, jedna vjera, jedna Crkva \u2013 katoli\u010dka Bo\u017eja vojska.\u2019\u2019 (str. 13)<\/p>\n

,,Osje\u0107ao sam veliku potrebu probuditi u katolicima mnogo dublju svijest o na\u0161oj vjeri, o dubljem poimanju i ostvarivanju Crkve kao vojske \u2013 ‘Bo\u017eje vojske’. Duboko sam uvjeren u to kako je danas do\u0161lo vrijeme da \u010dvrsto stisnemo oru\u017eje Evan\u0111elja koje nam je Bog dao kako bismo branili du\u0161e od te\u0161kog stanja materijalizma koji milijune ljudi odvodi u propast pred na\u0161im o\u010dima. Ono \u0161to je jo\u0161 gore jest \u010dinjenica da se to doga\u0111a dok na\u0161a mo\u0107na otajstvena oru\u017eja pokraj nas miruju.\u2019\u2019 (str. 10)<\/p>\n

,,Biti kr\u0161\u0107anin zna\u010di biti dio jedne vojske. Biti unova\u010den u tu vojsku zna\u010di biti na du\u017enosti dvadeset \u010detiri sata dnevno do dana kada budemo pozvani pred Bo\u017eji su. Ondje \u0107emo morati polo\u017eiti ra\u010dun o poslanju koje nam je bilo povjereno, o brojnim du\u0161ama koje su nam bile dodijeljene da ih \u0161titimo i \u010duvamo sve vrijeme.(\u2026) To su sve one du\u0161e koje se na\u0111u na na\u0161emu putu tijekom cijeloga na\u0161ega \u017eivota.(\u2026) Od trenutka kada primi sakrament svete potvrde \u010dovjek je potpuno zreo vojnik, sposoban poraziti naj\u017ee\u0161\u0107i Sotonin bataljun.(\u2026) To je duhovni rat. Du\u0161e nemaju dobi i borba se vodi protiv palih an\u0111ela koji su tako\u0111er bezvremeni. Iako tu bitku vodimo u materijalnom svijetu, to je duhovna bitka, jer se izravno i strogo ti\u010de vje\u010dnoga spasenja cijeloga \u010dovje\u010danstva, a boji\u0161nica se nalazi unutar nevidljiva podru\u010dja duhovnoga svijeta, protiv mo\u0107i, gospodstva i vrhovni\u0161tva \u0110avla.(\u2026) Katolik treba prepoznati ulogu koju ima kao Kristov vojnik, veli\u010dinu svoje zada\u0107e i mo\u0107 svoje vojske. U protivnom, njegov \u0107e \u017eivot u Kristu biti tako slab da ga ne\u0107e mo\u0107i poduprijeti pred Bo\u017ejim sudom u trenutku smrti. Bit \u0107e poput vojnika koji je dezertirao iz vojske.\u2019\u2019 (str. 16-17)<\/p>\n

,,Moramo znati kako rukovati Bo\u017ejim sredstvima koja su nam darovana kako bismo sudjelovali u borbi, i onda kada smo ranjeni. Ta sredstva, ta oru\u017eja, jesu sakramenti. Primanje sakramenata bit \u0107e \u017eivotno va\u017ean uvjet za postizanje visoke stege.\u2019\u2019 (str. 22)<\/p>\n

,,Stra\u0161no je gledati Kristova vojnika koji ima i potrebnu odoru i oru\u017eje, ali je izgubljen u cirkusu ovoga svijeta, kako prostituiranjem s la\u017enim bogovima svijeta, kao \u0161to su novac, presti\u017e, slava, politi\u010dka mo\u0107 i zadovoljstva, iskvaruje du\u0161u, otvrdnjuje srce i \u010dini ga neosjetljivim na vjerske aktivnosti, \u0161to vjernika pretvara u izdajnika.(\u2026) Ni\u0161ta ne mo\u017ee stajati na putu Kristovu vojniku koji uistinu s uvjerenjem i pouzdanjem dr\u017ei svoja duhovna oru\u017eja. Kad bi izabrana Bo\u017eja vojska bila potpuno svjesna snage koju joj je Bog dao po Isusu, cijelo bi \u010dovje\u010danstvo do sada ve\u0107 upoznalo Isusa i postalo katoli\u010dko.\u2019\u2019 (str. 54.; 59.)<\/p>\n

Kona\u010dni zaklju\u010dak \u2013 ovo iznimno zna\u010dajno djelo M. Restrepa (gdje moramo svakako zahvalitinakladni\u010dkoj ku\u0107i ‘Benedikta’ na odli\u010dnom raspoznavanju duhova) nezaobilazan je priru\u010dnik \u017eivota vjere i duhovnosti za svakog katolika. Ne samo da \u0107e, uz uvjet osobne raspolo\u017eivosti, uspjeti probuditi one zaspale ili pospane, nego \u0107e i onima budnima poja\u010dati svijest o njihovoj vojnoj zada\u0107i. Spa\u0161avati du\u0161e za Bo\u017eje kraljevstvo i njegovu Crkvu \u2013 izri\u010dito postavljena primarna zada\u0107a, pomo\u0107u duhovnih sredstava iz nepresu\u0161ne riznice sakramenata i tradicije duhovnosti; formula \u010dija se va\u017enost nikad ne mo\u017ee dovoljno isticati i opetovati. Knjigu mo\u017eete nabaviti na ove kontakte.
\nMirko Horvat<\/p>\n

mirko.horvat@katolik.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Marino Restrepo Opseg: 270 stranica Format: 13,5 x 20 cm Uvez: meki Recenzija knjige “Katolici, probudite se” – Katolik.hr Moram priznati kada je Hrvatska prije par godina upoznala misionara laika, Kolumbijca Marina Restrepa, bio sam ve\u0107 malo zasi\u0107en kvantitetom osoba koje u Hrvatskoj dr\u017ee duhovne obnove, doma\u0107e ili strane. Jo\u0161 ako su bili karizmatici, […]<\/p>\n","protected":false},"featured_media":34,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":{"powered_cache_disable_cache":false,"powered_cache_disable_lazyload":false},"product_brand":[],"product_cat":[6],"product_tag":[],"class_list":{"0":"post-33","1":"product","2":"type-product","3":"status-publish","4":"has-post-thumbnail","6":"product_cat-duhovna-izdanja","8":"first","9":"instock","10":"shipping-taxable","11":"purchasable","12":"product-type-simple"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/product\/33","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/product"}],"about":[{"href":"https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/product"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=33"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/34"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=33"}],"wp:term":[{"taxonomy":"product_brand","embeddable":true,"href":"https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/product_brand?post=33"},{"taxonomy":"product_cat","embeddable":true,"href":"https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/product_cat?post=33"},{"taxonomy":"product_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/product_tag?post=33"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}